21.08.18

Stvaranje zajedničkih dobara - prakse "commoninga" kao put prema održivijoj zajednici

Tijekom svog posjeta Berlinu, vanjska suradnica ODRAZ-a Iva Paska posjetila je izložbu pod nazivom "Stvaranje zajedničkih dobara: mjesta stvaranja zajednice", koja je trenutno otvorena u umjetničkom prostoru Kreuzberg/Bethanien u Berlinu. Izložba se bavi praksama tzv. "commoninga" - stvaranjem zajedničkih dobara i upravljanjem istima od strane zajednice. Koji su to primjeri ovakvih praksi, zašto su one budućnost i kakve nas mogu odvesti do održivije budućnosti pročitajte u članku.

Izložbu u suradnji s ARCH+ organizira Institut für Auslandsbeziehungen, koji se bavi preispitivanjem aktualnih društvenih tema i organiziranjem izložbi diljem svijeta. Jedna je od tih aktualnih društvenih tema ubrzana urbanizacija, koja se odvija usporedno s nesmetanom privatizacijom i komercijalizacijom javnih prostora. Izložba "Stvaranje zajedničkih dobara: mjesta stvaranja zajednice" (eng./njem. "Atlas of commoning:Orte des Gemeinschafts"preispituje ove modele razvoja te pokušava iznaći alternativne načine na koje zajednica može stvarati zajednička dobra i upravljati istima.

Autori također preispituju koncepte "zajednice" i "dijeljenja" u kontekstu trenutno aktualnog razvoja platformi za "dijeljenje" i "izgradnju zajednice" uglavnom komercijalnog karaktera poput Facebooka ili Airbnba. Kritički se osvrćući na takve fenomene koji nude kapitalizam utemeljen na platformama koji prijeti isključenjem određenih društvenih grupa, autori upozoravaju kako logika kapitalističkog razvoja naglasak stavlja na pojedinca, a ne zajednicu. Implikacije ovakvog razvoja primjetne su u smanjenju socijalne kohezije društva te izolaciji.

Izložba stoga preispituje gdje se danas nalazi zajednica i koji je njen trenutni odnos prema zajedničkim dobrima te koje su alternativne mogućnosti organizacije. U kojoj su mjeri građani uključeni u proces stvaranja zajednice u kojoj žive? Izloženi primjeri dobre prakse ukazuju na  alternativne oblike organizacije zajednice koji bi vodili prema inkluzivnijoj i održivijoj zajednici.

Kao ljudska bića, kažu autori izložbe, istovremeno smo pojedinci i članovi zajednice; međusobno smo povezani. No toj međusobnoj povezanosti danas nedostaje fizičkog izričaja i društvenih praksi onkraj kapitalističke logike. Potrebna su nam mjesta kod kojih postoji mogućnost zajedničkog oblikovanja zajednice te svjesnosti o zajedničkoj odgovornosti - mjesta na kojima zajednica postaje življena stvarnost.

Stoga je ideja izložbe i pripadajuće publikacije ponovno osvajanje i definiranje javnog i emancipatornog prostora dijeljenja. Naglasak je pritom na urbanim zajedničkim dobrima, pod čime se misli na stvaranje i upravljanje (materijalno i nematerijalno) kolektivnim resursima i prostorima koje je istovremeno i osnova demokratskog sudjelovanja. To sa sobom donosi englesku novotvorenicu "commoning" , a njemačku "gemeinschaffen", što smo ovdje preveli kao "stvaranje zajedničkih dobara". Autori naime polaze od pozicije prema kojoj stvaranje zajedničkih dobara nije samo dijeljenje materijalnih ili prirodnih resursa već i kontinuirana društvena praksa nalaženja novih odnosa zajednice naspram istih u smislu kolektivnog odlučivanja.

Na izložbi i u publikaciji predstavljeni su primjeri dobre prakse "commoninga" diljem svijeta. Autori ovim primjerima pokušavaju odgovoriti na sljedeća pitanja: Koje su mogućnosti organizacije gradova kako bi oni što više odgovarali potrebama stanovnika? Kako se može čuti pojedinačne glasove i kako možemo osmisliti prakse urbanog življenja koje uvažavaju razlike, svojevrsnu komunalnu praksu "stvaranja zajedničkih dobara"? Koje procese i prakse razvoja možemo zamisliti, a da one budu istovremeno kolektivne i pluralističke? Na koji način gradovi mogu biti i ostati mjesta "stvaranja zajedničkih dobara"?

"Stvaranje zajedničkih dobara" opisuje procese koji okružuju (re)produkciju materijalnih i nematerijalnih zajedničkih dobara - drugim riječima, potragu za alternativnim, samoodređenim postojanjem onkraj utjecaja tržišta i države. S obzirom na različite načine funkcioniranja prikazanih primjera, jasno je da je pojam "commoninga" daleko od jednoznačnog te da predstavlja područje borbe, napetosti i izazova. Autori definiraju tri ključne osi koje predstavljaju izazov u ovom kontekstu: vlasništvo-pristup, produkcija-reprodukcija te pravo-pristup te na isti način dijele i prikazane primjere dobre prakse. 

IZAZOVI VEZANI UZ VLASNIŠTVO I PRISTUP DOBRIMA

Kad je riječ o izazovima na području vlasništva i pristupa dobrima, u suvremenom društvu instantna dostupnost usluga, dobara i proizvoda u suprotnosti je s trajnim vlasništvom, naglašavaju autori. Potencijal za njihovu društvenu koegzistenciju postoji, no logika kapitalizma razvija platforme koje i dalje funkcioniraju po principu ograničavanja pristupa. Također, kad je riječ o dijeljenju javnih urbanih prostora postavlja se pitanje jesu li i u kojoj mjeri potrebne institucije za regulaciju istih ili postoji način da se zajednica samoorganizira.

SPREEFELD -  BERLIN, NJEMAČKA; Zajedničko stanovanje i rad

Spreefeld Berlin je projekt zajedničkog stanovanja i rada na ušću rijeke Spree u unutrašnjosti grada Berlina, između četvrti Mitte i Kreuzberg. Arhitekti su se vodili idejom stvaranja socijalno pravednog, ekonomski stabilnog stambenog bloka vodeći brigu i o odgovornosti prema okolišu. Zgrade predstavljaju primjer participativnog dizajniranja stanovanja i stambenog naselja, gdje stanovnici zajedno s arhitektima odlučuju o tome kako će izgledati prostori u kojima žive.

Spreefeld Berlin

Element socijalne pravednosti postignut je omogućavanjem budućim vlasnicima da, umjesto potrebnog vlasničkog kapitala, sami odrade dio građevinskih radova. Na taj način omogućeno je sudjelovanje i onima koji posjeduju manje količine kapitala. Element ekonomske stabilnosti postignut je osnivanjem zadruge stanara koja ima zajedničko vlasništvo, čime se sprečava rast cijena stanova. Element odgovornosti prema okolišu očituje se pak u vlastitoj proizvodnji obnovljive energije.

Projekt se također vodi preispitivanjem rigidnih gradnica između privatnog i javnog -  u prizemlju zgrada ostavljeni su tako otvoreni prostori, zamišljeni kao prostori dijeljenja otvoreni za stanovnike naselja. Arhitekti su ove prostore namjerno ostavili nedovršenima kako bi ih dovršila zajednica, sukladno vlastitim potrebama i željama. Jedan od prostora tako je postao multifunkcionalni prostor za događanja sa zajedničkom kuhinjom, drugi radionica izrade stolarije, a treći prostor za umjetnost i kulturu. Naglasak ovog oblika stanovanja je na povećanju zajedništva, pa tako postoje i zajedničke sobe za pranje rublja, fitness prostori, sobe za goste i terase na krovu.

Spreefeld

Zgrade su projektirane tako da budu otvorene prema stanovnicima, ali i javnosti i otvorene prema rijeci.

Proces planiranja izgradnje na ovaj način postaje praksa stvaranja zajedničkog dobra.

PRINZESSINENGARTEN - BERLIN, NJEMAČKA; Urbano vrtlarenje, mjesto za zajednicu i razmjena vještina

Inicijativa "The Nomadic Green", u suradnji s volonterima, susjedima i aktivistima, pretvorila je napušteno područje u četvrti Kreuzberg u Berlinu u Prinzessinengarten - urbani vrt i mjesto za uključenje u održiviji život u zajednici. Osim praksi vrtlarenja u vrtu se dijeli "know-how" i istražuju alternativne društveno-ekološke vizije grada. Unutar vrta 2015. godine uspostavljena je "Akademija susjedstva", koja funkcionira kao samo-organizirajuća platforma za dijeljenje vještina povezanih s praksama stvaranja zajedničkih javnih dobara.

Unutar vrta izgrađen je i arhitektonski izričaj ove prakse "commoninga". Zajedničkim radom studenata arhitekture, stolarskih naučnika i drugih volontera izgrađena je "Sjenica" (njem. "Laube") - otvorena drvena struktura koja služi za održavanje programa unutar Akademije, kao i drugih programa, bilo organiziranih poput muzičkih večeri, bilo spontanih.

Prinzessinengarten

Na mnogo razina, kažu autori, ovaj projekt odgovara konceptu ekozofije filozofa Felixa Guattarija, bazirane na tri međudjelujuće i međuovisne ekologije mentalnih, društvenih i materijalnih okoliša. Guattari smatra kako samo preinake u društvenim i materijalnim okolišima mogu dovesti do promjene u mentalitetima. Jednako tako, vrt Sjenica nije sredstvo sam po sebi, već je sredstvo njegovanja alternativne ekologije uma - otvaranje mogućnosti da zamislimo i alternativne ekonomske i društvene načine organizacije zajednice i postojanja. No i Sjenica se susreće s već spomenutim izazovima kao i slične prakse "commoninga" - potrebom za prolanaženjem ravnoteže između očekivanja za institucionalizacijom i pokušaja zadržavanja otvorenog i inkluzivnog predznaka koje Prinzessinengarten zasad ima. Čest je izazov upravljanja javnim dobrima pronalaženje ravnoteže između autonomije potrebne za samo-organizaciju te istovremenog postizanja održivosti koja nije nužno institucionalna.

LUCHTSINGEL - ROTTERDAM, NIZOZEMSKA; Grupno financiranje mosta

Grupno financiranje (eng. "crowdfunding") u posljednje se vrijeme javlja kao novi oblik razvoja "odozdo". Primjer dobre prakse i jedinstven primjer ove vrste na svijetu izgradnja je novog pješačkog mosta Luchtsingel u Rotterdamu, koji je putem ove metode povezao zapuštenu gradsku četvrt sa centrom grada.

Gradska četvrt oko bivše Željezničke postaje Hopflein koja je nekad bila živahni centar Rotterdama počela je propadati početkom 21. stoljeća. Suočena s nedostatkom volje javne uprave da se pozabavi napuštanjem, lokalna inicijativa arhitekata ZUS pokrenula je prvi projekt u svijetu u kojem je javna infrastruktura financirana većinski putem grupnog financiranja. Ideja je bila napraviti most koji će ponovo povezati četvrt s okolnim gradskim dijelovima te joj time vratiti život koji je izgubila tijekom posljednjih desetljeća.

Projekt su putem grupnog financiranja drvenih greda po cijeni od 25 eura po komadu poduprli građani. Njihova su imena, želje ili poruke gradu zauzvrat urezane u ograde mosta. Most Luchtsingel je obnovio pješačke veze između četvrti te je podigao interes za to područje grada, a istovremeno je postao snažan simbol potencijala participativnog urbanog dizajna, kažu autori.

Luchtsingel

Luchtsingel je baziran na ideji "stalne temporalnosti", koja predstavlja novu ideju stvaranja grada. Polazi se od postojećih urbanih formi i razvojnog karaktera grada, a potom se grad transformira korak po korak, gdje se u pojedinim koracima omogućuje povratak unutar procesa i dodavanje novih slojeva na one već postojeće.

U doba smanjenih proračuna javnih vlasti, kažu autori izložbe, ovaj se model planiranja i financiranja pojavljuje kao moguća alternativa. No oni istovremeno opravdano upozoravaju da on ne može do kraja zamijeniti planiranje i financiranje od strane javne uprave, a nije ni utemeljeno na dugoročnom urbanom planiranju.

 

IZAZOVI VEZANI UZ PROIZVODNJU I REPRODUKCIJU

Proizvodnja i reprodukcija drugo su područje koje autori detektiraju kao izazov u kontekstu stvaranja zajedničkih javnih dobara. Ovdje se misli na razbijanje ustaljenih dihotomija iz doba modernizma -  javno-privatno te življenje-rad. Prije svega, autori istražuju alternativne načine življenja prevladavajućoj paradigmi 20. stoljeća izgrađenoj na temeljima rodne politike i podijeljenog rada u kućanstvu. (Neplaćeni) rad u kućanstvu i dalje predstavlja skrivenu formu produktivnog rada. Strategije činjenja nevidljivog rada nevidljivim, upozoravaju autori, način su na koji kapitalizam eksternalizira troškove proizvodnje. U doba globalnog kapitalizma on postaje još skriveniji jer se troškovi proizvodnje nekog proizvoda mogu odvijati na drugoj strani svijeta - daleko od naših očiju što nas, prikladno, naizgled čini manje odgovornima. I ovdje se autori opet referiraju na Guattarija, koji smatra kako određene vrste institucija stvaraju određenu vrstu subjektivnosti.

U tom smislu zagovaratelji stvaranja zajedničkih javnih dobara zalažu se za širu definiciju ekonomije, u kojoj se sve vrste rada - plaćene i neplaćene - gledaju kao vrijednost. U konkretnim praktičnim primjerima ide se prema ukidanju oštre granice između privatnog i javnog te otvaranju novih prostora za kolaborativno življenje u domaćinstvima te kolektiviziranju kućanskog rada u kontekstu zajedničkih prostora, stambenih blokova ili gradskih četvrti.

KALKBREITE, ZÜRICH - ŠVICARSKA; Novi oblik zajedničkog stanovanja

Zadruga Kalkbreite u Zürichu predstavlja novi oblik komunalnog stanovanja u kojem se održivost postiže djelomičnim dijeljenjem aktivnosti i prostora koje su u formama stanovanja 20. stoljeća individualizirane. Tako su prostori za življenje ograničeni na 32,6 m2 po stanovniku, a prostori za večeru i kuhinja koja ima i profesionalnog kuhara te terase su kolektivni. Održivost se postiže i dijeljenjem automobila među stanovnicima te ograničenjem količine energije koja se smije potrošiti po glavi stanovnika unutar zgrade - ne više od 2000 vata dnevno, što je 2/3 količine koju prosječno potroši stanovnik Zapadne Europe. No kao kompenzaciju, stanovnici imaju pristup prostorijama za pranje rublja, sauni, radionici, prostorima za zajednički rad, sobama za sastanke, kao i sobama za goste kako bi se po potrebi proširio individualni prostor.

Članovi zadruge koji plaćaju članarinu dobivaju pravo zakupa stana u zgradi kad se on jednom isprazni. Kako se komunalno stanovanje ne bi pretvorilo u zatvorenu zajednicu, zadruga Kalkbreite osigurava stanove po prihvatljivim cijenama te omogućava i subvencije, financirane iz maloprodajnih lanaca otvorenih prema ulici i fondova solidarnosti. Također se pazi i na osiguranje ekonomske, kulturne i etničke različitosti stanovništva, koja reflektira društvenu stvarnost Züricha.

Inovativne tipologije stanovanja poput ove nadilaze konvencionalne pojmove privatnog i javnog prostora te doprinose održivosti uže, ali i šire zajednice.

Kalkbreite

 

PLANBUDE, HAMBURG - NJEMAČKA; Participativni proces izgradnje

Kad je 2009. godine kompleks građevina iz šezdesetih godina u Hamburgu trebao biti srušen, lokalno se stanovništvo zauzelo se za obnovu građevina umjesto njihovog uništenja. U tu su svrhu organizirani prosvjedi te je stvorena platforma koja nije uspjela u svom zahtjevu, ali je uspjela uvjeriti političare i investitore da izgradnja novih građevina postane participativni proces te da se u nju uključe želje i potrebe lokalne zajednice.

Formiran je interdisciplinarni kolektiv PlanBude koji je vodio otvoreni participativni proces "planiranja odozdo", koji nije koristio standardne oblike poticanja na sudjelovanje. Umjesto toga osmišljen je koncept "taktičkog namještaja" tj. prostora koji "seli" problem direktno na lokaciju - ka građanima. Na lokaciji izgradnje postavljen je tako niz prijevoznih kontejnera koji su služili kao mobilni uredi za planiranje. Građani su na raspolaganje dobili modele Lego kocki i gline te materijale za crtanje kroz koje se tražilo od njih da izraze ideje o tome kako bi grad trebao izgledati 2020. Organizirane su i radionice te šetnje kroz četvrt. Skupljeno je više od 2000 prijedloga o kojima se potom raspravljalo na sastancima gradskih četvrti te koji su potom evaluirani i sažeti.

PlanBude_Vortrag.small_

Iz procesa se razvio "St. Pauli kodeks" koji je postao svojevrsni standard koji pretače participatorni proces u smjernice za novu građevinu. Organizirane su i konferencije s investitorima i političarima, kako bi se uspostavio dijalog te osigurala zastupljenost interesa zajednice. Investitor je prihvatio "St. Pauli kodeks" koji je poslužio kao osnova za raspis arhitektonskog natječaja.

Rezultatima su zadovoljni svi - stanovništvo, političari i investitori. Stanovništvo nekog područja najbolje razumije želje i potrebe unutar svoje zajednice. Procesi participatornog planiranja poput ovog stoga osiguravaju ugradnju takvog inherentnog znanja u proces planiranja te dijalog s javnom upravom i investitorima.

 

IZAZOVI VEZANI UZ PRAVO I SOLIDARNOST

Treće je polje izazova u kontekstu zajedničkog stvaranja i upravljanja javnim dobrima područje vezano uz ljudska prava, pri čemu se ovdje misli i na prava poput prava na stanovanje. Ovdje autori izložbe detektiraju napetost između implementacije pravne regulacije odozgo i stvaranja mreža solidarnosti odozdo. Teritorijalnost prava, koja je vezana uz pojam nacije i suvereniteta nacije-države s nastupom globalizacije doseže svoja ograničenja, upozoravaju autori. Kako stoga možemo osmisliti istinske globalne javne politike koje će se protezati onkraj teritorijalnih ograničenja? Kako solidarnost "odozdo" može dovesti do jačanja univerzalnih prava i do samo-organizacije zajednice?

KOTTI & CO - BERLIN, NJEMAČKA

Kako bi se oduprlo rastućim cijenama stanova u četvrti Kreuzberg u Berlinu te gentrifikaciji, lokalno stanovništvo 2011.g. solidarno se samoorganiziralo. Inicijativa zvana "Kotti &  Co" prema stanici Kottbuser Tor u Kreuzbergu iz inicijative lokalnih stanara pretvorila se u mjesto artikulacije interesa zajednice i pokret zagovaranja transformacije politika stanovanja u Berlinu. Svoj fizički izričaj dobila je u kućici zvanoj Gekecondu, gdje lokalna zajednica održava svoje sastanke.

kotti

U mnogim je suvremenim turističkim četvrtima, što je Kreuzberg postao od inicijalne većinski turske četvrti zaslužne za rast njene popularnosti, prisutan problem gentrifikacije. Uslijed logike turizma koja je podređena turistima te porasta stanarina i cijena, lokalnom stanovništvu postaje sve teže priuštiti si ili organizirati život u četvrti. Odnedavno se na pragu ovog problema, s rastućim turizmom u gradu, nalazi i grad Zagreb te ostaje vidjeti u kojem će se smjeru stvari ovdje razvijati. No iznaći načine za održivi turizam koji će moći koegzistirati s potrebama postojećeg stanovništva nužno je u kontekstu šire održivosti lokalnih zajednica.

Inicijativa "Kotti & Co" tako se bori za restrukturiranje subvencija te socijalno usmjeravanje javnih politika vezanih uz stanovanje. Tako su, zajedno s drugim inicijativama, zahtjevali organizaciju referenduma u Berlinu kako bi se javne politike vezane uz socijalno stanovanje preusmjerile u socijalno održivijem i odgovornijem smjeru. Zaustavili su porast cijena stanarina socijalnih stanova u Berlinu te postigli povrat privatnih zgrada sa socijalnim stanovima u vlasništvo grada.  Primjer samoorganizacije stanara Kreuzberga jedna je od mogućnosti organizacije lokalne zajednice kako bi reagirala na probleme gentrifikacije te istražila alternativne oblike rješenja.

Na kraju, potrebno je naglasiti kako izložba "Atlas stvaranja zajedničkih dobara: mjesta stvaranja zajednice" nije tek puko izlaganje primjera dobre prakse. Ona predstavlja pokušaj zamišljanja novih oblika budućih ekonomskih i društvenih praksi koja nas navodi da preispitamo način na koji razmišljamo o društvenoj stvarnosti te zamislimo alternativne oblike koji će dovesti do "održivije" budućnosti.

 

Izvori:

publikacija "An Atlas of Commoning: Places of collective production", ARCH + Journal for Architecture and Urbanism, ed. Gatti Mirko, Gruber Stefan, Kaldenhoff Max, aus dem Moore Elke, Ngo, Anh-Linh, Rüb Christiane, ARCH + Verlag GmbH; Institut für Auslandsbeziehungen e.V. (ifa), 2018.

Kunstraum Kreuzberg
Archplus.net
Archdaily
Citiesconnectionproject 
Prinzessinengarten Facebook
Planbude
Luchstingel

 
commoning