22.01.16
Nobelovci na plenarnoj sjednici EGSO-a
Tuniski nacionalni kvartet za dijalog dobitnik je Nobelove
nagrade za mir u 2015., i to za demokratsku tranziciju nakon
revolucije 2011. Kvartet je dobio nagradu za "odlučan doprinos
izgradnji pluralističke demokracije u Tunisu nakon revolucije
jasmina 2011. godine".
Da podsjetimo, revolucija poznata pod imenom jasmina, započela
je u Tunisu krajem 2010., a nastavljena u 2011. Inicijalni zahtjevi
protestanata bili su socijalne prirode: suspenzija policijskog
nasilja, smanjenje nezaposlenosti mladih, smanjenje cijena hrane,
povećanje minimalne zarade, borba protiv korupcije i poboljšanje
uvjeta života. Protesti brzo iz socijalnog karaktera prerastaju u
politički: tražilo se uklanjanje autokratskog režima predsjednika,
uvođenje demokracije i slobode izražavanja. Ti protesti su bili
najjači val socijalnih i političkih nemira u Tunisu u poslednja tri
desetljeća, koji su rezultirali bijegom iz zemlje dugogodišnjeg
predsjednika Ben Aliija.
Čelnik Tuniskog kvarteta izjavio je prilikom dobivanja Nobelove
nagrade da je kvartet pokušao spasiti zemlju od opasnosti. Kvartet
je, naime, imao ključan utjecaj na uspostavljanje ustavne vlade u
Tunisu, u roku od nekoliko godina nakon revolucije, koja jamči
temeljna prava za sve stanovnike bez obzira na rod, politička ili
vjerska uvjerenja.
Tuniski nacionalni kvartet za dijalog čine četiri ključne
organizacije koje se zalažu za poštivanje načela vladavine prava:
Tuniska konfederacija industrije, trgovine i razmjene (UTICA),
Tuniski opći sindikat rada (UGTT), Tuniska liga za ljudska prava
(LTHD) i Nacionalno udruženje tuniskih odvjetnika.
Kvartet je odaslao poruku regiji, ali i ostatku svijeta, jer je
Tunis je pokazao da je moguće zajedničko djelovanje islamske i
sekularne zajednice za boljitak naroda te da organizacije civilnog
društva mogu odigrati važnu ulogu u razvoju demokracije.
S novim Ustavom, slobodnim izborima i kompromisom između
islamista i sekularnih čelnika, Tunis je postao model tranzicije iz
diktature u demokraciju, čemu su mnogi članovi EGSO-a iskazali
priznanje.
Na plenarnoj sjednici EGSO-a imali smo prilike čuti čelnike tri
od četiri organizacije koje su se udružile kako bi spriječile
katastrofu nakon revolucije, a kakvu svjedočimo u drugim zemljama
Arapskog proljeća. "Nažalost, nakon Arapskog proljeća nije ostalo
puno lastavica. U proljeće su došli mrazovi, iako su početne
namjere bile dobre.", rekao je u svom obraćanju jedan od
gostiju.
S nama su se družili:
- Houcine Abassi, glavni tajnik Opće tuniske unije rada
(UGTT)
- Ahmed ben Tahar Galai, potpredsjednik Tuniske lige za ljudska
prava (LTDH)
- Slim Ghorbel, član izvršnog odbora Tuniske unije industrije,
trgovine i obrtništva (UTICA).
Ghorbel je istaknuo da su njihovi prioriteti bili: zemlja,
ljudi, projekti. Ljude su pridobili na sudjelovanje jer nije bilo
umiješanosti politike, uspostavili su dijalog s različitim
dionicima i izgradili povjerenje. "Riješili smo političku krizu,
sada trebamo i ekonomsku, a za to trebamo podršku partnera, između
ostalog i EU", rekao je u nastavku te naglasio da se jedino tako
može postići potpuni socijalni mir.
Galai je naglasio da su i oni radili greške, no da ih nastoje
prepoznati i osvijestiti. "Uspjeli smo izbjeći nasilje, no ipak ga
je bilo, ubijeni su u atentatu ljudi." S ponosom je istaknuo neka
dostignuća Tunisa u prošlosti, npr. ukinuće ropstva 1864., skoro
obilježavanje 70 godina sindikalnog udruživanja te dobivanje
ravnopravnog statusa žena u ekonomskoj i socijalnoj sferi 1956.
godine.
Naveo je da su okupili ljude različitih stajališta, morali su
pristati na neke kompromise, ali nikad nisu pristali na kompromis
oko izrade novog Ustava koji prihvaća pluralizam i demokraciju; oko
poštivanja ljudskih prava, kao npr. sloboda misli, prava žena te
provođenja demokratskih izbora za Parlament. U svom su djelovanju
bili transparentni - bez dijaloga i povjerenja ne bi uspjeli.
Kritički se osvrnuo na pristup i nedostatak snage za rješavanje
problema izbjeglica i humanitarnih problema unutar EU. No, naglasio
je i potrebu suradnje, međusobnog upoznavanja, što često još nije
moguće. Tako npr. postoje ograničenja u putovanjima te se ne mogu
više bez problema odvijati razmjene učenika i studenata, što nosi
pozitivne pomake u društvu.
Naglasili su i potrebu uspostave dijaloga u regiji, suradnju s
EGSO-om radi uspostave sličnog tijela u Tunisu, potpisivanja
trgovinskih sporazuma s EU radi jačanja ekonomije i koristi
za obje strane.
Abassi je govorio o potrebi izgradnje istinskog civilnog
društva, napomenuvši da se među 10.000 novoosnovanih udruga kriju i
one bliske teroristima. Takve udruge nisu povezane s vrijednostima
civilnog društva kao što je poštivanje tuđeg mišljenja te
poštivanje ljudi koji imaju drugačije mišljenje.
U raspravi, u koju se uključilo puno članova EGSO-a, naglašeno
je da su civilni dijalog i zajedničke vrijednosti temelj za
suradnju. U svom odgovoru, predstavnici Kvarteta su naglasili da je
još puno posla pred njima, npr. mijenjanja nekih zakona koji ne
poštuju ljudska prava (npr. zakon o terorizmu ili zakon o
migraciji).
Priredila: Lidija Pavić-Rogošić
EGSO