Pojmovnik

Teritorijalna kohezija

Uz gospodarsku i socijalnu, teritorijalna kohezija treća je dimenzija kohezijske politke. Određena je Lisabonskim ugovorom i dokumentom Europa 2020. Rasprave o teritorijalnoj koheziji počele su devedesetih godina 20. stoljeća. S ulaskom novih članica u EU, raste i potreba za provođenjem politike teritorijalne kohezije.

Politikom teritorijalne kohezije nastoji se ostvariti održivo korištenje specifičnih teritorijalnih značajki koje mogu smanjiti razvojne razlike i povećati konkurentnost svake pojedine države EU-a. Tako se doprinosi održivom i ujednačenom razvoju cijele Europske unije. Osnovni su instrumenti teritorijalne kohezije upravljanje,
teritorijalna suradnja i umrežavanje te razvijanje upravnih struktura.

Politika teritorijalne kohezije unapređuje upravljanje velikim koncentracijama djelatnosti u prostoru, poput gradova koji mogu imati povoljan (povećanje produktivnosti i inovacija zbog ekonomije obujma) i nepovoljan utjecaj (onečišćenje, socijalna isključenost) na razvoj. Građani bi na cijelom državnom području trebali moći kvalitetno živjeti i imati pristup javnim uslugama pa je jedan od ciljeva teritorijalne kohezije i dobro povezivanje državnih područja, osobito
urbanih i ruralnih. Kako novi globalni problemi (klimatske promjene, onečišćenje zraka, voda i sl.) ne poznaju administrativne granice potrebni su i novi oblici suradnje zemalja i regija. Primjeri su novog makro-regionalnog pristupa Strategija EU-a za područje Baltičkog mora i Strategija EU-a za područje Podunavlja. Zelenom knjigom o teritorijalnoj koheziji iz 2008. godine (Green Paper on Territorial Cohesion) započeo je proces opsežnog savjetovanja i redovitog okupljanja stručnjaka iz cijele Europe.

Intenzivno se traga za odgovorom kako kohezijska politika može ojačati teritorijalnu koheziju. Na raspolaganju su sljedeće mogućnosti: promicanje funkcionalnog pristupa integralnom razvoju državnih područja kao prostora u kojem žive građani; poticanje razvoja prilagođenog lokalnim potrebama međusektorskom koordinacijom politika i višerazinskim upravljanjem (posebno su značajni teritorijalni aspekti sektorskih politika i njihova koordinacija); promicanje suradnje državnih područja s ciljem jačanja europske integracije, te unapređenje znanja o državnim područjima kako bi se njihov razvoj optimalno usmjeravao.

Nakon pristupanja EU-u, Hrvatskoj su dostupna sredstva za provođenje kohezijske politike. Sadašnji programi regionalnog financiranja provodit će se do kraja 2013. i već je povedena rasprava o kohezijskoj politici u razdoblju od 2014. do 2020. godine. Raspravlja se u širem kontekstu proračuna EU-a i strategije Europa 2020.

U tom razdoblju Hrvatskoj će biti dodijeljeno oko osam milijardi eura. Više informacija o dodijeljenim sredstvima možete pronaći na http://ec.europa.eu/regional_policy/what/future/index_hr.cfm.


Izvor: Regio-novosti, br.2, rujan 2013.

Treći sektor

Osim države i privatnog biznisa postoji i treće područje koje utječe na razvoj društva. Razvoj se legitimira otvorenošću, konkurentnošću i ravnopravnošću svih inicijativa. Sektori su međuovisni i povezani. Dominacija jednog od tih sektora nad drugim znači neravnotežu razvoja društva. Ovaj pojam je u upotrebu uveo poznati filantrop i poduzetnik David Rockefeller početkom 1970-ih godina.

IZVOR: Bežovan G; Civilno društvo

Učenje kroz akciju

Temelji se na premisi da nema učenja bez prakse te da nema prave akcije bez educiranja onih koji provode te akcije. Pojedinci, zabrinuti za stanje i probleme u svojoj zajednici, rade na definiranju i rješavanju tih situacija (tijekom procesa često se redefiniraju problemi). Međutim, rješavanje problema nije kraj procesa.

Najveće dostignuće je zapravo proces učenja. Uključeni u proces naučili su kako riješiti problem i to se znanje može primjeniti u drugim situacijama. Učenje i primanje novih informacija, potvrđivanje vlastitih iskustava i dogovaranje o smjeru kretanja, sve su to procesi u kojima se odrasli članovi zajednice mijenjaju. Također, proces učenja kroz akciju pretpostavlja da ljudi iz svih sektora i različitih razina uključenosti u zajednici ili organizaciji trebaju znati, biti uključeni i podržavati zajedničku viziju promjene.

Umrežavanje (eng. networking)

Ne prati koncepciju formalnog birokratskog povezivanja i donošenja odluka te riješavanja problema; ima karakteristike slabih veza ljudi i organizacija koji se bave problemom i koji se sastaju u neformalnim grupama ne bi li proširili resurse i riješili probleme; u umrežavanju su ljudi u centru - oni su osobe koje su spontane, odnosno spremne pomoći u bilo koje vrijeme onima koji imaju potrebu, i slobode preuzeti inicijativu, redefinirati institucionalna i programska ograničenja te djeliti moć i utjecaj na način koji je neprijeteći i surađujući.

IZVOR: SMART

Volonter, volonterizam/dobrovoljni rad

Okupljanje ljudi u svrhu zajedničkog rada na dobrobiti zajednice. Takav rad može biti organiziran ili spontan. Spontani se volonterizam obično javlja kod elementarnih nepogoda i katastrofa ili se radi o povremenoj pomoći prijateljima ili susjedima.

Volonterski rad najčešće promiču i razvijaju udruge. Postoje također udruge koje se bave ciljano razvojem volonterskog rada u Hrvatskoj te su razvile kvalitetne mehanizme oglašavanja, odabira, okupljanja i edukacije volontera. Volonterski rad karakterizra sljedeće: za njega se ne prima plaća, premda je važno da svi troškovi volontera budi pokriveni (npr. put, hrana i sl.) odvija se na dobrovoljnoj osnovi te na dobrobit svih strana.

IZVOR: Putokaz za djelotvoran rad lokalne zajednice, ODRAZ

Vrednovanje

Vrednovanje ili evaluacija objašnjava djeluje li intervencija (ili ne), te zašto i kako djeluje (ili ne) i općenito se bavi pitanjima poput "Radimo li pravu stvar?", "Radimo li je dobro?", "Jesmo li mogli bolje?" Vrednovanje pomaže u boljem razumijevanju razloga iz kojih su dani učinci postignuti, je li to dobro ili loše s obzirom na dane okolnosti, kako se to desilo, i je li do zabilježenih promjena došlo zbog intervencije ili su ipak postojali drugi čimbenici koji su utjecali na ishod. Vrednovanjem se podacima daje značenje, obogaćuje ih se širim kontekstom i osigurava temeljito razumijevanje procesa. Sve u svemu, evaluacije se mogu podijeliti prema dvjema glavnim linijama, tj. vremenu u odnosu na izvršenje i opseg intervencije. Vrednovanja se mogu izvršiti prije (ex ante), tijekom (tekuće) ili nakon (ex post) provedbe intervencije, a mogu biti usmjerene na procjenu ciljeva postignutih intervencijom (djelotvornost), ili procesa funkcioniranja intervencije (učinkovitost).

 

IZVOR: Strategija pametne specijalizacije RH

Zadruge

Zadruge u Hrvatskoj imaju veoma dugu tradiciju. One su najviše usmjeravale gospodarsku aktivnost prema poljoprivredi i selu. Isto tako, značajke zadrugarstva prisutne su i u obrtničkom, stambenom i štedno-kreditnom sektoru. Najveći broj zadruga obavlja poljoprivrednu djelatnost.

IZVOR: Iz tematskog izvještaja "Ekonomski razvoj, osnaživanje i razvoj zajednica" koji je pripremila Gordana Čorić u sklopu projekta "Mobilizacija i razvoj zajednica u Hrvatskoj".

Zagovaranje

Niz isplaniranih i organiziranih akcija koje se koriste različitim instrumentima (načinima) - javne akcije, pisanje peticija, reklamne i informativne kampanje i dr., u cilju utjecanja na određene odluke, propise i sl., koji utječu na život građana. Zagovaranje uključuje različite strategije i tehnike osmišljene u svrhu utjecaja na lokalnoj, regionaloj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, a u cilju ostvarenja određenih prava.

IZVOR: Putokaz za djelotvoran rad lokalne zajednice, ODRAZ

Strategija zagovaranja ukljkučuje lobiranje, socijalni marketing, izravnu akciju, reklamne i informativne kampanje, korištenje zakonskih odredbi (primjerice sudske akcije) i druge.

IZVOR: NVO priručnik - Kuharica za udruge, ODRAZ

Zajednica (eng. community)

Odnosi se na zemljopisno različito područje - grad, općinu, selo. Također se odnosi na sve skupine ljudi unutar područja - svih dobi, svih etničkih i društvenih skupina i na manja područja unutar grada ili općine (primjerice gradska četvrt ili područje mjesnog odbora). S obzirom da riječ "zajednica" ima široko značenje, važno je naglasiti da "Zajednica" u našem slučaju znači aktivnosti i oblike organiziranja u zajednici koji su pod izravnim nadzorom svojih članova, koji dobrovoljno rade bilo kroz formalne ili neformalne inicijative na lokalnoj razini.

IZVOR: Putokaz za djelotvoran rad lokalne zajednice, ODRAZ

Prema Nini Žgancu, pojam zajednice ima tri moguća značenja.

  • Pod zajednicom se podrazumijeva određeni i ograničeni teritorij. Ovo značenje zajednice se dodatno odreduje prefiksom "lokalna" i bitno je označeno nadležnošcu lokalne uprave kao najnižeg nosioca političke vlasti.
  • Pod ovim pojmom mogu se podrazumijevati svi pojedinci i skupine koje povezuju funkcije što ih obavljaju, a koje bitno određuju svakodnevni život.
  • Zajednicom se mogu smatrati kategorije stanovništva koje povezuju zajednička obilježja kao što su spol, dob, obrazovna razina, invaliditet.
  • U novijim definicijama naglasak se stavlja na socijalno-psihološki aspekt odnosa članova zajednice, te se govori o "osjećaju zajednice" (sense of community)

 

IZVOR: Pojmovno određenje zajednice; Socijalna rekonstrukcija zajednice, DPP

Zaklada

Zaklada je imovina, neprofitna organizacija sa svojstvom pravne osobe, osnovana radi postizanja određene dobrotvorne, humanitarne, kulturne, prosvjetne i slične svrhe. U pravilu se događa da pojedinac ali često i poduzeća, odrede osnivanje zaklade i sredstva (financijska sredstva, neko pravo ili imovinu) koja trebaju poslužiti postizanju namijenjene svrhe.

Osnivači zaklade prilikom osnivanja zaklade trajno namijenjuju određenu imovinu zakladnoj svrsi (osnovna imovina). Osnovna imovina se ne smije umanjivati, već se ona investira radi povećanja, a godišnji se prihod koristi za filantropske namijene. Mogući načini povećanja imovine su i primanje darova i donacija, organiziranje određenih aktivnosti i sl.

IZVOR: Mogućnosti razvoja zaklada lokalnih zajednica u Hrvatskoj, ODRAZ

Zaklade lokalne zajednice

Nezavisna, filantropska organizacija (nevladina, neprofitna) posvećena rješavanju kritičnih potreba i poboljšanju kvalitete života na odredenom zemljopisnom području. Mogla bi se zvati i Zaklada za razvoj zajednice. Zaklade mogu imati različite uloge i različite programe namijenjene davanju financijskih potpora mobiliziranjem tržišta za financiranje organizacija civilnog društva, ali i za stvaranje zakladne imovine i pružanje usluga donatorima, povezivanje sektora te pružanje tehničke pomoći i edukacije.

Zakladništvo

U razvijenim je zemljama sve značajniji čimbenik razvoja i važan dionik u profiliranju civilnog društva; zaklade ostvaruju zapažen utjecaj na nacionalnoj i globalnoj razini razvoja.

IZVOR: Bežovan G; Civilno društvo

Zdrava zajednica

Pod zdravom zajednicom misli se na one zajednice u kojima su ljudi zadovoljni, spremni su na promjene, u stanju su prevladati konflikte, u kojima se čuva ono što je vrijedno (uključujući povijesnu, kulturnu, prirodnu i tradicijsku baštinu). Ljudi u takvim zajednicama ne žive u izoliranim grupama, poštuju različitost, prepozanju potrebu za dijalogom i dogovorom. To su zajednice koje idu putem održivog razvoja, gdje gospodarski razvoj ne ugrožava okoliš i gdje su zadovoljene raznovrsne potrebe stanovništva.

Zelena ulaganja

Pojam "zelena ulaganja" obuhvaća izravna ulaganja, uglavnom inozemnog kapitala. Drugim riječima, pojmovi opisuju kapitalna ulaganja stanovnika jedne zemlje koja se ostvaruju u inozemstvu. Može se raditi o ulaganju u osnivanje vlastitog posla (na primjer, nove tvrtke), ulaganju u osnivanje zajedničke tvrtke (na primjer, osnivanje miješanog društva), ili osnivanju odnosno otvaranju podružnica. Za tu je vrstu ulaganja karakteristično da investitor preuzima kontrolu i aktivno je provodi te upravlja društvom u koje je uložio. Time se izravna ulaganja razlikuju od takozvanih portfeljnih ulaganja.

 

IZVOR: Strategija pametne specijalizacije RH