Lokalni ekonomski razvoj je proces putem kojeg akteri u okviru malih i velikih gradova - "naših zajednica" - rade zajedno sa partnerima iz javnosti, poslovnog i nevladinog sektora sa ciljem stvaranja boljih uvjeta za ekonomski rast i stvaranje radnih mjesta. Putem ovog procesa oni uspostavljaju i održavaju dinamičnu poduzetničku kulturu i stvaraju novu zajednicu i poslovno blagostanje u cilju poboljšanja kvalitete života za sve u zajednici.

Svrha lokalnog ekonomskog razvoja je razviti ekonomski kapacitet lokalnog područja kako bi se stvorila osnova za ekonomski napredak i kvalitetu života za sve.To je proces kojim javni, poslovni i neprofitni sektor zajedno radi na kreiranju boljih uvjeta za ekonomski razvoj i osiguranje veće zaposlenosti. Cilj je potaknuti konkurentnost i tako pridonijeti održivom razvoju.

Lokalni ekonomski razvoj obuhvaća niz disciplina uključujući npr. prostorno planiranje i marketing. On također uključuje mnoge funkcije lokalne vlasti i privatnog sektora, ali i organizacije civilnog društva mogu odigrati važnu ulogu.

Kako bi se poboljšala ekonomska konkurentnost određenog kraja, lokalna vlast ili razvojne agencije, poželjno u uključivanje zajednice i različitih dionika donosi strategije ekonomskog razvoja (koje moraju biti usklađene sa strategijom ukupnog razvoja).

Lokalne zajednice odgovaraju na lokalne potrebe lokalnog ekonomskog razvoja na mnogo načina, te mogu biti primjenjeni različiti pristupi koji uključuju:

  • osiguravanje da je lokalna investicijska klima poticajna za poduzetništvo
  • podrška malim i srednjim poduzećima
  • poticanje osnivanja novih poduzeća
  • privlačenje vanjskih ulaganja (domaćih i međunarodnih)
  • investiranje u prostornu infrastrukturu.


Globalizacija predstavlja izazov - slobodan, transnacionalni tijek ideja, informacija, znanja, ljudi, roba, kapitala...stvara novi ekonomski i ukupni razvojni smjer.

Novi lokalni razvojni smjer zalaže se za decentralizaciju i podupiranje lokalnih inicijativa i potreba. Novi razvoj koji sadržajno integrira sve razvojne aspekte, ostvaruje se na lokalnoj razini kroz nacionalnu državnu te globalnu mrežu institucija koje uvažavaju međugeneracijsku odgovornost, međusobno razumijevanje, dijalog i suradnju.

Kako je razvoj fenomen koji ne pogađa samo interese današnje nego i budućih generacija, a on je u razdoblju tranzicije iznimno osjetljiv i važan, presudnim postaje pitanje razvojnog "smjera" Hrvatske, ekonomskog i socijalnog okruženja.

Sa stajališta novog razvoja, nije bitno samo razvijati mehanizme i institucije koji će omogućiti ekonomski rast, nego je bitno uvažavati globalne trendove transncionalizacije i decentralizacije ekonomije i održivi razvoj. Pri tome se razvojni problemi u globalnoj ekonomiji sve više artikuliraju prema zahtjevima pokreta iz baze ("pristup odozdo").

Za Hrvatsku je zbog niza raznolikih, specifičnih, regionalnih, prije svega prirodnih bogatstava, posebno značajno podupiranje razvoja regija, umrežavanjem lokalnih potreba i inicijativa te njihovog koordiniranja.

Također je bitno poticati razvoj organizacija civilnoga društva, putem kojih se mogu artikulirati i rješavati brojni pojedinačni razvojni problemi i potrebe ljudi, a koji mogu biti i inicijatori različitih aktivnosti za održivi razvoj te partneri Vlade u usmjeravanju razvoja.

Jačanje takvog regionalnog pristupa sukladno je težnji Vijeća Europe za decentralizacijom moći države i integralnom suradnjom regija bez upletenosti i izravne kontrole države.

IZVORI:
www.worldbank.hr
Mirjana Dragičević, Ekonomija i novi razvoj, 1996.
Lokalni ekonomski razvoj - Kratki priručnik; Odjel za urbani razvoj; Svjetska banka; Washington DC, svibanj 2001. više...